16. februara 1826. godine u Pešti osnovana je Matica srpska, najstarija institucija srpske kulture, književnosti i nauke. Osnivači su bili Jovan Hadžić, Miloš Svetić i Josif Milovuk, uz podršku peštanskih i budimskih trgovaca Gavrila Bozitovca, Jovana Demetrovića, Petra Rajića, Andrije Rozmirovića i Đorđa Stankovića.
Matica srpska imala je ključnu ulogu u procvatu srpske kulture i nauke, posebno u vreme Habzburške monarhije, i zajedno sa kasnije osnovanom Srpskom kraljevskom akademijom (današnja SANU) predstavljala je centralno telo srpske kulture i nauke.
Osnivanje Matice bilo je tesno povezano sa željom da se nastavi rad novopokrenutog srpskog časopisa – Letopisa, koji je pod uredništvom Georgija Magaraševića odmah ostavio snažan utisak. Pre toga, ugašene su Bečke Novine serbske, čiji je osnivač bio Dimitrije Davidović, a finansijske i političke okolnosti primorale su ga da potraži pomoć kneza Miloša.
Prva sveska Letopisa štampana je 1825. u Budimu, iako je pripremljena u Novom Sadu, a program časopisa najavljivao je praćenje književnog i naučnog rada Srba, ali i slovenskog sveta uopšte, sa četiri sveske godišnje. U prvoj svesci za 1826. godinu Jovan Hadžić je napisao:
“Evo ti, počitajemi i predragi Rode, Letopisa Srbskog. Tebi podnosi sa ljubavlju punim žarom Matica Srbska, koja je Tebe radi i Tvoje slave radi postala, za Tebe radi, za Tebe diše.”
Ovim se prvi put javlja Matica srpska kao institucija, nastala sa ciljem da obezbedi opstanak i kvalitet srpskog časopisa i kulture uopšte. Ubrzo je okupila malu grupu rodoljuba koji su podržavali rad Letopisa, čime je započeta tradicija Matice kao čuvara srpske kulture i nauke.
